......Oliver i njegov prvi probni zaron

Bilo mi je prvi put

Dakle ove sam godine prvi put sa majkom posjetio Hvar.Odmah po dolasku i smjestaju u hotel odvukla me je u Ronilacki centar jer kako je ona to lukavo objasnila,tamo cemo sigurno naci nesto zanimljivo.

Ona je od skora ronioc i posto poto htjela je i mene u to uputiti.I nije bilo druge, nasao sam se medju njima.Zanimljivo drustvo, samo ja nista nisam razumio a sva ta oprema - pa to je bio svemirski centar.Dobro, probat cu i ja rekao sam Jurgenu i stvar je dogovorena za sutra.

Majko moja, cijelu sam noc probdio,svasta mi se motalo po glavi, oporuka i tako ali ako je ona prezivjela...A ujutro u centru Jurgen je mirno pio kavu i sve je spremno cekalo.Poceo mi je objasnjavati cemu sta sluzi i kako cu disati a ja sam od straha pola cuo i zapamtio a ostalu polovicu..I kad sam konacno shvatio da sam vec uvucen u ronilacko odjelo pomirio sam se sa sudbinom.Prvo mi je u usta dao regulator.Brrr..guma..koji osjecaj.

Gle cuda- funkcionira- mogao sam disati. Dao sam mu znak da sam spreman i zaronili smo. Panika!!!! Funkcionira!!! Ziv sam!!!! Ronim!!!! Uspio sam!!! Brzo sam zaboravio svoj strah, bio sam kao kralj u svijetu punom cuda. Toliku tisinu i mir nikada nisam osjetio. Gotovo!! nisam ni osjetio a 30 minuta vec je proslo!! (Panika!!!) Kako cu izaci?? I kako sam izasao i kako su mi se noge tresle ne znam ni sam, ali Jurgen je uvijek bio pored mene pruzajuci mi potporu i da nije bilo njega i moje majke na ovu avanturu sigurno se ne bih sam odlucio.

A sta sam vidio tamo dole..Ribe u svim varijacijama ( malo su me cudno gledale ali neka se naviknu ni meni nije lako),, vidio sam skoljke a odusevila me je jedna za koju Jurgen kaze da se zove " uho Sv. Petra". Prelijevala se u svim duginim bojama. I razne lelujave biljke sam vidio i jednu malu hobotnicu (zarekao sam se da vise necu jesti salatu od hobotnice).

Moju majku ovo je moje zadovoljstvo kostalo 300 kuna ali ja sam odlucio postati ronioc pa se nece tako lako izvuci kad me je vec sama nagovorila. Uostalom ona i baka imaju samo mene a uvijek za Bozic dobijem lijepe poklone.

Ovoga puta neka mi poklone skolu ronjenja a i poneki dio opreme nije naodmet.Hvala Jurgen!! Steta sto ostajemo tako kratko ali vidimo se sigurno dogodine a do tada gledat cu ove fotografije i morat cu promjeniti misljenje, mama ponekad stvarno ima i dobre ideje iako to nije lako priznati. Dovidjenja dogodine!!